U susret jubileju

berg

Polako se primiče i 5. Međunarodni dan Dunava, manifestacije inicirane u slavu reke, prirode i kultura vezanih za nju. Oni mrgudniji će reći, ma šta oni meni promociju očuvanja i zaštite kada razvoj, izgradnja, plovidba i dr. bujaju na sve strane, oni romantičniji svakako pozdravljaju promociju per se, naročito aktivno uključivanje mlađih naraštaja, obrazovnih i kulturnih ustanova i dr. Sve je to u redu. Nego, ima tu jedan aspekt koji je meni naročito interesantan, a reč je o… ako vratimo film na početak, setićemo se da je manifestacija počela sa malim budžetom i idejom da kreatori aktivnosti uglavnom budu iz redova civilnog sektora. Dižemo svest javnosti, ali i kapacitete zajednice.  Kako rekoh, u tim prvim danima beše relativno malo para u budžetu ove manifestacije, nadležno ministarstvo bi početkom godine tražilo predloge za aktivnosti od NVO, ne preterano transparentno doduše, dalo bi se nešto para, pisao izveštaj i to. Ključni trenutak u ovoj našoj maloj priči se dešava onog trenutka kada Coca-Cola (koju pijem, verujte mi) mudro shvata odnose i postaje sponzor ove međunarodne fešte (pazite, aktivnosti simultano teku u svim dunavskim zemljama). Od tada Dan Dunava evidentno dobija na raskoši, masovnosti, ima se novca za PR. Uporedo sa ovim, možda manje primetno, ali svakako, se dešava još jedan proces. Čitava priča sve više prelazi u ruke institucija, gradski oci (i majke) su sve zainteresovaniji i zastupljeniji kao nosioci aktivnosti, promocije su na višem nivou, i sve se uglavnom dešava na relaciji iz budžeta u budžet. E sad, nije da mi smeta što DD ide sve bolje, a mene sve manje u njemu, naprotiv, ili što se organi uključuju punom parom, u neku ruku i obavezuju, omiljena mi pića i dalje stoje u istom poretku, nego mi je do ono malo civilnog društva i civilne svesti koja nikako da izađe na zelenu granu, da joj se jednostavno pruži prilika da može i da misli i da živi (od toga).
 

Batrgavim koracima ka Evropi

Aleksandar Popov

Za postizbornu Srbiju bi se mogla primeniti dijagnoza iz lalinskog vica – umreti neće, ali spasa joj nema. Posle 11. maja ona je ostala razapeta izmedju straha od povratka u devedesete i nespremnosti da se ozbiljnije iskorači u pravcu Evrope. Oni koji su zagovarali prvu opciju izgubili su, a ovi drugi nisu sasvim pobedili. Prvi su izgubili jer su paljenjem ambasada, prozivanjem i otvorenim pretnjama ’izdajnicima’, ratničkom retorikom i nagoveštajem mogućnosti samoizolacije zemlje uplašili gradjane kojima su još u svežem sećanju mobilizacije i ratovi, surovi obračuni sa neistomišljenicima, redovi za ulje, šećer, benzin, inflacija – sve već vidjeno u prošloj deceniji. Drugi nisu uspeli sasvim da pobede jer nisu imali smelosti da do kraja razobliče licemerje onih koji, gurajući Srbiju dalje od Evrope, svoje sebične interese čuvanja monopola vlasti i mogućnosti završetka velike tranzicione pljačke zaklanjaju iza patriotskih tirada o odbrani Kosova, koje su još krajem prošle decenije nepovratno izgubili baš ti koji ga sada tako beskompromisno brane. Gradjani su od njih očekivali da tu povuku razlomačku crtu i jasno i otvoreno kažu ne samo da za Srbiju evropski put nema alternative, nego ni da se taj put ničim ne sme uslovljavati, jer mi jednostavno danas sebi takav luksuz ne možemo priuštiti – a oni to nisu učinili.

Detaljnije

 

Nacionalno pomirenje

Katarina Subasic

POZZAREVAC, 10. juna 2008. (Beta) - Opsstinski sud u Pozzarevcu
oslobodio je danas zbog nedostaka dokaza svih optuzzbi Marka
Milossevicha i petoricu njegovih saradnika koji su uccestvovali u
tucci ispred kafea Pasazz.

Sin Slobodana Milossevicha, Marko Milossevich, i petorica njegovih
saradnika oslobodjeni su optuzzbi da su u tucci 2. maja 2000. godine
naneli tesske i lake telesne povrede trojici cclanova Otpora.

Detaljnije

 

Čiji je bol veći?

Dragana Coric

Bol zbog gubitka ljudskog života…Džon Don je napisao da,parafraziram,gubitak svakog čoveka umanjuje Mene, jer sam Ja Čovečanstvo.Dakle, svaki put kad se izgubi neki ljudski život, to je nepovratno.Njega ništa više ne boli, ali boli druge, koji ostaju iza njega, uskraćeni za nečije prisustvo, dušu, stisak ruke…

Detaljnije

 

Naši dani dolaze

berg

Evo i moja malenkost da unese prve redove. Nadovezujući se na nedavno upriličeni Dan zaštite životne sredine, svetski naravno. Oglasilo se i naše ministarstvo, kako ne bi, bilo i nekoliko promotivnih akcija, zašto da ne, događaj vremenom ipak poprima sve više pažnje u nas, barem one medijske.

Detaljnije

 

Političari su opet prevarili žene

Dragana Coric

Zakon o parlamentarnim izborima obavezuje stranke i koalicije da na svoje izborne liste stave najmanje 30 odsto žena od ukupnog broja kandidata za poslanike, ali pri tom ih ne obavezuje da trećina njih zaista i uđe u parlament.U novom sazivu Narodne skupštine, biće ih samo 40, dakle manje od petine.

Nisu nas prevarili.Samo su bili-legalisti do bola.To znači da su dosledno poštovali normu Zakona o parlamentarnim izborima i disciplinovano na svoje liste stavili do trecine(ali nikako ni pedalji vise)-osobe ženskog pola, tačnije-kandidatkinje.Koje su bile i ostale, uglavnom, nevidljive.Retke su one, valjda se na prste jedne ruke mogu nabrojati one koje su održale neku konferenciju za štampu.Koje su dale neku izjavu za pisane ili elektronske medije.Koje su učestvovale u nekoj emisiji političke orijentacije.Ako su ih pozivali, dolazile su u emisije kolažnog tipa,da pokažu da znaju da kuvaju, i kakve palačinke vole.Jel imaju od silnog bavljenja politikom imaju vremena za porodični život, prijatelje, hobije, jedrenje, ili bar odlaske na egzotične destinacije.Šta reći a ne zaplakati……

Detaljnije

 

Šverceri vlastitog života

Zeka

Gledam sinoć prilog na jednoj televiziji sa nacionalnom frekvencijom o obeležavanju četrdesetogodišnjice studentskih protesta u bivšoj Jugoslaviji sa posebnim osvrtom na Beogradske demonstracije i sve ono što ih je pratilo. Skupili se bivši demonstranti i njihovi profesori pa pričaju, bez imalo blama kako je to bila prva bitka za ljudska prava u totalitarnom sistemu !!!?? Gledam i ne verujem u šta su se pretvorili oni koji su osnovali Crveni univerzitet Karl Marks, isti oni koji su se tukli sa policijom zahtevajući razvlašćenje crvene buržoazije i više socijalizma u tadašnjoj nominalno socijalističkoj državi. Većina njih dobrano ušuškana i integrisana u današnji sistem beskonačne eksploatacije švercuje vlastiti život i revidira sopstvenu ulogu u tim dogadjajima,odovorno tvrdeći da su oni u stvari bili preteča današnjih boraca za ljudska prava i idu čak toliko daleko da tvrde kako su tražili promenu tadašnjeg socijalističkog sistema, u današnji kapitalistički.  Pa majku mu ko je ovde lud ?

Detaljnije

 

Mala matura ili zašto je prosveta (meni) najvažniji ministarski resor

Katarina Subasic

Ja moram od onoga što mi je u životu trenutno najaktuelnije i zbog čega me baš briga šta se dešava na političkoj sceni. A obično me bude briga, najviše ko će da bude ministar prosvete. Meni je to već osam godina velika briga. Roditelji đaka svih uzrasta znaju zašto i razumeju me. Za one koji nemaju decu u školi ukratko: u zdravstvu i prosveti na sopstvenoj koži najjače osetiš koliko sistem škripi, ko ne zna svoj posao, ko ga ne radi jer je neobrazovan, lenj, brljiv, nemaran, bezobrazan, došao preko veze, čeka pare… Ako imaš sreće da si dugo zdrav, pa si još rešio da priuštiš sebi i potomke (svestan da ti u tome niko neće pomoći ali u naivnom uverenju da te niko neće saplitati da budeš dobar i savestan roditelj) prosveta vrlo brzo postaje tvoja opsesija.  Da počnemo od početka.

Detaljnije

 

Zašto nema više ribe u kanalima oko kikindskog Galada?

alekjirsa

Više puta podnete prijave protiv zagađivača kanalskih voda oko  Galada , Kikindske industrije mleka (KIM)  ne daju rezultate, pa tako ova kikindska firma i dalje ne poštije zabranu ispuštanja otpadnih voda u okolne vodotokove. Na pravosuđu je da preduzima rigoroznije mere iz svog delokruga rada, mišljenja su koja se sve češće mogu čuti među stručnjacima koji se bave ovom problematikom.

 

Detaljnije

 

Ne biram to ja, već život koji živim!

Srdjan Tesin

Gordan Mihić, scenarista koji je obeležio najplodnije godine domaće kinematografije je svojevremeno u intervjuu datom NIN-u rekao: “…kad ste mladi sve to za vas je luk i voda. Samo da radim dalje. Zabrane vas na radiju, dođete na televiziju; zabrane vas tamo, dođete na film… Ja sam dva puta otpušten s posla, ‘59. i ‘69. Dvadeset godina bio sam slobodni filmski radnik, živite samo od onog što napišete. [...] Mnogo puta su me označavali kao čoveka koji piše o marginalcima, valjda misleći da ću se naljutiti. Obično odgovorim da je u 19. veku živeo F. M. Dostojevski, kome su savremenici prebacivali: ‘Zašto toliko crnila u tvojim knjigama, i samo neki polusvet?!’ Dostojevski im je odgovarao: ‘Ne biram to ja, već život koji živim!’”

Detaljnije

 
« Prethodna stranaSledeca strana »